DepressionFighters - posve prirodna formula protiv depresije

Pojam biljna medicina odnosi se na upotrebu biljaka u medicinske svrhe. Sjemenke, bobice, korijenje, listovi, kora, ili cvjetovi dijelovi se biljaka koji su u tu svrhu mogu koristiti.

Biljna medicina ima dugu povijest korištenja gdje su se ljekovite biljke koristile i koriste za liječenje raznih fizičkih ali i psihičkih problema kao što su tjeskoba, nervoza, depresija i td. Biljke se u medicinske svrhe koriste ne samo u svrhu ublažavanja simptoma, već i za sprječavanje nastanka bolesti kao i liječenje samog uzroka koji leži u pozadini.

Biljke uvelike nalikuju hrani koju jedemo. Neke biljke koje koristimo u prehrambene svrhe koriste se i u svrhu liječenja. Takvih biljaka je mnogo. Tu spadaju đumbir, luk, ružmarin i td. Tako npr. mnogobrojna ispitivanja upućuju da kurkuma, začin koji se tisućama godina koristi u Indiji, ima mnogobrojna ljekovita svojstva i može blagotvorno djelovati kod raka i Alzheimerove bolesti. U nekim ruralnim oblastima Indije gdje se kurkuma tradicionalno koristi vjerojatnost da će netko iznad 65 godina oboljeti od Alzheimerove bolesti zanemariva je u usporedbi sa statističkimpodacima u zapadnim zemljama. Kao i hana koju jedemo, i biljke sadrže razne aktivne sastojke kao što su alkaloidi, vitamini, minerali itd.

Biljke su se u medicinske svrhe koristile prije pisane povijesti. Na svim kontinentima postoji tradicija korištenja ljekovitog bilja kao i pisani zapisi o njegovom korištenju. Tekstovi o ljekovitim biljkama i njihovoj upotrebi tijekom povijesti skupljani su u Kini te se koriste još i danas. Isto je i s biljkama koje se koriste u Ayurvedi. Svojstva mnogih od njih danas se znanstveno ispituju te se vrše razna klinička ispitivanja koja znanstveno objašnjavaju i potvrđuju njihovu upotrebu kroz povijest. Pedanius Dioscorides (1. stoljeće poslije Krista) autor je 'Materia Medice' enciklopedije od 5 knjiga koja je u upotrebi bila više od 1000 godina. Ona sadrži informacije o oko 500 biljaka te o korištenju životinjskih i mineralnih proizvoda u svrhu liječenja. Ova enciklopedija, pisana na latinskom, prethodnik je modernih farmakopeja tj, knjiga ili skupa propisa o pripravljanju i postupanju s lijekovima (ljekopisi).

Početkom 20-tog stoljeća moderna farmakologija usredotočila se na otkrivanje, izoliranje i sintetiziranje  te patentiranje aktivnih tvari u biljkama. Biljne ljekarne zamijenili su farmaceutski laboratoriji. Korištenje biljaka u svrhu liječenja od tada se počinje smatrati nekonvencionalnim i neznanstvenim. Vremenom, sve više ljudi i medicinska struka posve su se okrenuli lijekovima koji su nastajali u farmaceutskim laboratorijima.

Pojam biljna medicina odnosi se na upotrebu biljaka u medicinske svrhe. Sjemenke, bobice, korijenje, listovi, kora, ili cvjetovi dijelovi se biljaka koji su u tu svrhu mogu koristiti. Biljna medicina ima dugu povijest korištenja gdje su se ljekovite biljke koristile i koriste za liječenje raznih fizičkih ali i psihičkih problema kao što su tjeskoba, nervoza, depresija i td. Biljke se u medicinske svrhe koriste ne samo u svrhu ublažavanja simptoma, već i za sprječavanje nastanka bolesti kao i liječenje samog uzroka koji leži u pozadini. Biljke uvelike nalikuju hrani koju jedemo. Neke biljke koje koristimo u prehrambene svrhe koriste se i u svrhu liječenja. Takvih biljaka je mnogo. Tu spadaju đumbir, luk, ružmarin i td. Tako npr. mnogobrojna ispitivanja upućuju da kurkuma, začin koji se tisućama godina koristi u Indiji, ima mnogobrojna ljekovita svojstva i može blagotvorno djelovati kod raka i Alzheimerove bolesti. U nekim ruralnim oblastima Indije gdje se kurkuma tradicionalno koristi vjerojatnost da će netko iznad 65 godina oboljeti od Alzheimerove bolesti zanemariva je u usporedbi sa statističkim podacima u zapadnim zemljama. Kao i hana koju jedemo, i biljke sadrže razne aktivne sastojke kao što su alkaloidi, vitamini, minerali itd. Biljke su se u medicinske svrhe koristile prije pisane povijesti. Na svim kontinentima postoji tradicija korištenja ljekovitog bilja kao i pisani zapisi o njegovom korištenju. Tekstovi o ljekovitim biljkama i njihovoj upotrebi tijekom povijesti skupljani su u Kini te se koriste još i danas. Isto je i s biljkama koje se koriste u Ayurvedi. Svojstva mnogih od njih danas se znanstveno ispituju te se vrše razna klinička ispitivanja koja znanstveno objašnjavaju i potvrđuju njihovu upotrebu kroz povijest. Pedanius Dioscorides (1. stoljeće poslije Krista) autor je 'Materia Medice' enciklopedije od 5 knjiga koja je u upotrebi bila više od 1000 godina. Ona sadrži informacije o oko 500 biljaka te o korištenju životinjskih i mineralnih proizvoda u svrhu liječenja. Ova enciklopedija, pisana na latinskom, prethodnik je modernih farmakopeja tj, knjiga ili skupa propisa o pripravljanju i postupanju s lijekovima (ljekopisi). Početkom 20-tog stoljeća moderna farmakologija usredotočila se na otkrivanje, izoliranje i sintetiziranje te patentiranje aktivnih tvari u biljkama. Biljne ljekarne zamijenili su farmaceutski laboratoriji. Korištenje biljaka u svrhu liječenja od tada se počinje smatrati nekonvencionalnim i neznanstvenim. Vremenom, sve više ljudi i medicinska struka posve su se okrenuli lijekovima koji su nastajali u farmaceutskim laboratorijima. Međutim, vremenom je došlo do preporoda korištenja biljaka u medicinske svrhe. Više je razloga za to. Neugodne nuspojave koje često prate farmaceutske lijekove jedan su od razloga. Ljudi su počeli tražiti sigurnija rješenja. Tako su neka ispitivanja pokazala da gospina trava može biti korisna kod blage do srednje jake depresije isto kao neki antidepresivi, u isto vrijeme s malo ili nimalo nuspojava. Moderna klinička ispitivanja koja potvrđuju vrijednost mnogih biljaka također su jedan od razloga zašto se ljudi sve više okreću biljnoj medicini. Biljna medicina također se lako uklapa u zdrav način života koji sve više s pravom postaje trend. Biljni proizvodi službeno nisu klasificirani kao lijekovi već kao suplementi tj. dodaci prehrani. Kompanije koje proizvode ove proizvode moraju poštivati određena pravila proizvodnje i distribucije. Tekući standardi nalažu da ovi proizvodi moraju biti sigurni za uzimanje. No biljni proizvodi ne moraju prolaziti opsežna klinička ispitivanja. Načini na koje se biljke koriste Biljke se radi svojih ljekovitih svojstva mogu koristiti na razne načine. Blagodati ljekovitih biljaka često se primaju kada se te biljke u isto vrijeme koriste u kulinarske svrhe. Razni začini, luk, ružmarin i td. blagotvorno djeluju na zdravlje ali daju i aromu jelima. Čaj je tradicionalni način korištenja biljaka u medicinske svrhe. Postoje čajevi čija je svrha da se jednostavno piju uz jelo dok su tu i posebno pripremljeni čajevi za određene zdravstvene tegobe. Tako se npr. čaj od valerijana može koristiti kao pomoć kod nesanice, čaj od gospine trave za poboljšanje raspoloženja. Zeleni čaj je čaj kojem se prepisuju mnoga ljekovita svojstva. Potapanje u vrućoj vodi oslobodit će miris i okus kao i ljekovita svojstva biljaka. Najlakši način pripreme čaja je kada se koriste kesice. Tinkture su drugi način korištenja biljka gdje se suhi dijelovi biljke potapaju u alkoholu. Suhi ekstrakt je način izvlačenja aktivne tvari biljke (tj. onog dijela biljke koji je zaslužan za ljekovito svojstvo) uz pomoć odgovarajućeg tekućeg otapala koje se zatim putem sušenja odstrani da bi na kraju ostao ekstrakt biljke u obliku praška. Ovaj prašak lako je topljiv u vodi pa je veoma praktičan za primjenu. Ovaj prašak naknadno se koristi za izradu kapsula ili tableta. Ovaj način korištenja biljaka postao je vrlo popularan zbog svoje praktičnosti. Biljke za liječenje depresije Depresija je složena bolest koja uključuje um, tijelo i duh. Osoba koja boluje od depresije može imati tjelesne simptome kao što su umor, gubitak apetita, glavobolje i td. ali i psihičke simptome kao što su emocionalna praznina, tuga, osjećaj bezvrijednosti, mišićna napetost i td. Zbog svega toga pristup ovoj bolesti treba biti holistički. Biljke se stoljećima koriste ne samo za liječenje fizičkih već i psihičkih bolesti. Svako olakšanje fizičkih simptoma olakšat će i psihičke i emocionalne simptome. Biljke koje bi mogle biti korisne kod ljudi sa simptomima depresije uključuje biljke koje imaju antidepresivna svojstva, biljke za smirenje (protiv napetosti) kao i biljke za jačanje i povratak vitalnosti fizičkog tijela tako i posebno nervnog sistema. Neke od biljaka koje tu spadaju su sginseng, ginkgo biloba, ashwagandha (Withanina somnifera) i td. Ako se osoba sa simptomima depresije odluči na korištenje biljaka i biljni proizvoda radi poboljšanja svoga stanja, nije uputno na svoju ruku prestati s korištenjem antidepresive ukoliko se neki već uzimaju. Svako prestajanje terapije lijekovima protiv depresije trebalo bi poduzeti uz nadzor liječnika. Svaki prestanak terapije po pravilu obavlja se postepeno i nakon što prođe određeno vrijeme tijekom kojega se simptomi nisu pojavljivali (najmanje 6 do 12 mjeseci). Biljke s ljekovitim svojstvima u liječenju depresije i anksioznosti samo su jedan dio slagalice. Osoba koja se oslanja samo na biljke možda neće postići toliko dobre rezultate kao ona koja uvede promjene u svoj način života. Gospina trava ili kantarion biljka je koja se nalazi na prvom mjestu kada se govori o biljkama za ublažavanje simptoma depresije. Primjenu ove biljke mnogi liječnici savjetuju kod liječenja blage do srednje jake depresije. Neka ispitivanja su pokazala da ova biljka ima slične efekte, ali s malo ili nimalo nuspojava, za razliku od farmaceutskih antidepresiva. Hipericin i hiperforin aktivne su komponente u ovoj biljki kojima se pripisuju antidepresivna svojstva. Način djelovanja gospine trave istovjetan je načinu djelovanja nekih antidepresiva.

Međutim, vremenom je došlo do preporoda korištenja biljaka u medicinske svrhe. Više je razloga za to. Neugodne nuspojave koje često prate farmaceutske lijekove jedan su od razloga. Ljudi su počeli tražiti sigurnija rješenja. Tako su neka ispitivanja pokazala da gospina trava može biti korisna kod blage do srednje jake depresije isto kao neki antidepresivi, u isto vrijeme s malo ili nimalo nuspojava. Moderna klinička ispitivanja koja potvrđuju vrijednost mnogih biljaka također su jedan od razloga zašto se ljudi sve više okreću biljnoj medicini. Biljna medicina također se lako uklapa u zdrav način života koji sve više s pravom postaje trend.

Biljni proizvodi službeno nisu klasificirani kao lijekovi već kao suplementi tj. dodaci prehrani. Kompanije koje proizvode ove proizvode moraju poštivati određena pravila proizvodnje i distribucije. Tekući standardi nalažu da ovi proizvodi moraju biti sigurni za uzimanje. No biljni proizvodi ne moraju prolaziti opsežna klinička ispitivanja.

Načini na koje se biljke koriste

Biljke se radi svojih ljekovitih svojstva mogu koristiti na razne načine. Blagodati ljekovitih biljaka često se primajukada se te biljke u isto vrijeme koriste u kulinarske svrhe. Razni začini, luk, ružmarin i td. blagotvorno djeluju na zdravlje ali daju i aromu jelima.

Čaj je tradicionalni način korištenja biljaka u medicinske svrhe. Postoje čajevi čija je svrha da se jednostavno piju uz jelo dok su tu i posebno pripremljeni čajevi za određene zdravstvene tegobe. Tako se npr. čaj od valerijana može koristiti kao pomoć kod nesanice, čaj od gospine trave za poboljšanje raspoloženja. Zeleni čaj je čaj kojem se prepisuju mnoga ljekovita svojstva. Potapanje u vrućoj vodi oslobodit će miris i okus kao i ljekovita svojstva biljaka. Najlakši način pripreme čaja je kada se koriste kesice.

Tinkture su drugi način korištenja biljka gdje se suhi dijelovi biljke potapaju u alkoholu. Suhi ekstrakt je način izvlačenja aktivne tvari biljke (tj. onog dijela biljke koji je zaslužan za ljekovito svojstvo) uz pomoć odgovarajućeg tekućeg otapala koje se zatim putem sušenja odstrani da bi na kraju ostao ekstrakt biljke u obliku praška. Ovaj prašak lako je topljiv u vodi pa je veoma praktičan za primjenu. Ovaj prašak naknadno se koristi za izradu kapsula ili tableta. Ovaj način korištenja biljaka postao je vrlo popularan zbog svoje praktičnosti.

Biljke za liječenje depresije

Depresija je složena bolest koja uključuje um, tijelo i duh. Osoba koja boluje od depresije može imati tjelesne simptome kao što su umor, gubitak apetita, glavobolje i td. ali i psihičke simptome kao što su emocionalna praznina, tuga, osjećaj bezvrijednosti, mišićna napetost i td. Zbog svega toga pristup ovoj bolesti treba biti holistički. Biljke se stoljećima koriste ne samo za liječenje fizičkih već i psihičkih bolesti. Svako olakšanje fizičkih simptoma olakšat će i psihičke i emocionalne simptome. Biljke koje bi mogle biti korisne kod ljudi sa simptomima depresije uključuje biljke koje imaju antidepresivna svojstva, biljke za smirenje (protiv napetosti) kao i biljke za jačanje i povratak vitalnosti fizičkog tijela tako i posebno nervnog sistema. Neke od biljaka koje tu spadaju su sginseng, ginkgo biloba, ashwagandha (Withanina somnifera) i td.

Ako se osoba sa simptomima depresije odluči na korištenje biljaka i biljni proizvoda radi poboljšanja svoga stanja, nije uputno na svoju ruku prestati s korištenjem antidepresive ukoliko se neki već uzimaju. Svako prestajanje terapije lijekovima protiv depresije trebalo bi poduzeti uz nadzor liječnika. Svaki prestanak terapije po pravilu obavlja se postepeno i nakon što prođe određeno vrijeme tijekom kojega se simptomi nisu pojavljivali (najmanje 6 do 12 mjeseci).

Biljke s ljekovitim svojstvima u liječenju depresije i anksioznosti samo su jedan dio slagalice. Osoba koja se oslanja samo na biljke možda neće postići toliko dobre rezultate kao ona koja uvedepromjene u svoj način života.

Gospina trava ili kantarion biljka je koja se nalazi na prvom mjestu kada se govori o biljkama za ublažavanje simptoma depresije. Primjenu ove biljke mnogi liječnici savjetuju kod liječenja blage do srednje jake depresije. Neka ispitivanja su pokazala da ova biljka ima slične efekte, ali s malo ili nimalo nuspojava, za razliku od farmaceutskih antidepresiva. Hipericin i hiperforin aktivne su komponente u ovoj biljki kojima se pripisuju antidepresivna svojstva. Način djelovanja gospine trave istovjetan je načinu djelovanja nekih antidepresiva.

06:49 Share: